Pokolj u Vraniću

"Komunizam u zemlji predstavlja opasnost za srpski narod i za njemački Wehrmacht, koji ima važniju zadaću od toga da ga ovdje suzbija."
Draža Mihailović na sastanku s predstavinicma Wehrmactha i SS-a u selu Divci 11. studenog 1941.

Nakon organiziranja ustanka u Srbiji 1941. velik broj stanovnika sela Vranića (udaljenom 35 km jugozapadno od Beograda) pridružit će se partizanskom pokretu otpora. Već to je bilo dovoljno okupacijskim vlastima da nad selom izvrše odmazdu kako bi demotivirali druga sela da pružaju potporu partizanima. Odmazdu su 15. listopada 1941. izvršili pripadnici njemačke kaznene ekspedicije koji će u selu pohvatati 38 stanovnika i zapaliti preko 50 kuća. No, to je u konačnici samo dovelo do jačanja partizanskog pokreta i njihovog sve jačeg sukobljavanja s četnicima i Nijemcima. U okolici Baćevca kod Beograda dolazi do sukoba četničkog Avalskog korpusa i partizanskog Kosmajskog odreda pri kojem su četnici doživjeli težak poraz. Nemoćni suprostaviti se partizanima četnici se odlučuju na svirepu osvetu nad civilnim stanovništvom. Zato 17. studenog 1943. četnički vođa Draža Mihailović izdaje zapovijed: "Kosmaj se mora očistiti pod svaku cijenu. Radite prema situaciji, da se Kosmaj, pa sve do Beograda, što prije očisti od komunista." U svezi te zapovijedi u četničkom stožeru u selu Jasenku u kući Toče Stančića mjesni četnički zapovjednik Spasoje Drenjanin zvani Zeka razgovarao je sa zapovjednikom Avalskog korpusa bojnikom Trifkovićem i zaključio kako treba napraviti pokolj u Vraniću "da ni mačka ne ostane pod šporetom". Trifković je uzvratio kako se za takvo što mora savjetovati s četničkim glavnim stožerom te naložio Drenjaninu da u tajnosti priprema zločin, ali da ništa ne poduzima dok ne dobije odobrenje Draže Mihailovića.

U okviru priprema za zločin četnici su u Vraniću održali tri sastanka na kojima su sastavili listu obitelji koje treba likvidirati. Sastanke je organizirao četnički zapovjednik Spasoje Drenjanin i na njima je u suradnji sa seoskim četničkim jatacima radio procijenu koju obitelj treba staviti na listu za likvidaciju. S liste su izostavljene obitelji koje su bile u rodbinskim vezama s četnicima i četničkim suradnicima. Na prvom sastanku održanom u kući predsjednika općine Rajka Đorića Drenjanin je jasno opisao što očekuje osobe koje budu stavljene na crnu listu: "Kakva će sudbina zadesiti te obitelji zavisi od situacije. Pojedinačna ubijanja do sada nisu dala zadovoljavajuće rezultate, narod i dalje pomaže partizane. Kako bi učinkovito spriječili suradnju s partizanima, moramo od sada klati čitave obitelji, to će ih opametiti. Zato treba evidentirati obitelji koje surađuju, pomažu ili simpatiziraju partizane. Te podatke traže i Nijemci, jer će se iz tih obitelji uzimati taoci za strijeljanje ili logor". Drugi je sastanak održan u kući četničkog zapovjednka Velimira Jankovića. Prvi je riječ uzeo Spasoje Drenjanin i predložio da se lista nadopuni s imenima ljudi za koje je specijalna policija iz beogradskog koncentracijskog logora Banjica dostavila podatke uz preporuku da četnici protiv njih poduzmu "drastične mjere". Na trećem sastanku konačno je definirana crna lista oko koje su se trebali usuglasiti i svi četnički suradnici u selu. Drenjanin je to obrazložio riječima: "Zajedno smo pravili listu, pa zajednički snosimo i odgovornost za eventualne greške i propuste, ako ih bude bilo."

U popodnevim satima 20. prosinca 1943. oko kuće Toče Stančića u selu Jasenku počeli su se okupljati četnici. Osim aktivnih četnika unovačeni su i neki seljaci koji će imati zadaću držati stražu dok četnička postrojba bude vršila pokolj. Četnici su se razvrstali u tri skupine, a svaka će izvršiti pokolj u određenom dijelu sela. Zapovjednik prve skupine bio je Dušan Marković, drugu je predvodio Vojislav Stojanović, a treću Mijailo Ristić. Pred polazak Drenjanin je održao kratak govor u kojem je naglasio kako je odoborenje za pokolj dao osobno Draža Mihailović. Time je vjerovatno htio ohrabriti svoje suborce i spriječiti eventulanu kolebljivost. Potom su sve tri skupine krenule ka Vraniću. Došavši do prvih kuća zastali su te se izdvojila jedna grupa četnika koja je imala zadaću usmrtiti ukućane u kući Marka Mitrovića. U tom prvom zločin te noći ubijen je Marko, njegova supruga Darnika te šesnaestogodišnja kćerka Dikosava koja je prvo silovana, a potom zaklana. Pošteđeni nisu bili ni Dikosavina maloljetna braća Milan (13 godina) i Slavoljub (9 godina). Zatim su temeljito opljačkali kući odnoseći nakit i novac te se vratili glavnini četničke skupine koja ih je čekala da završe pokolj. Nakon toga krenuli su zajedno do seoske škole i u školskom se dvorištu podijelili u tri skupine kako je ranije i dogovoreno.

Nema milosti ni za djecu

Skupina koju je predvodio podnarednik Dušan Marković odredila je dom obitelji Pantić kao prvi u kojem će počiniti pokolj. Kuća je opkoljena sa svih strana, a Marković je povikao: "Domaćine, otvaraj, što čekaš?" Vrata je otvorio Stevan Pantić i četnici su nahrupili u kuću rekavši Stevanu neka pozove sve ukućane da ustanu iz kreveta. No, Stevan nije stigao ni slova izustiti kad je podnarednik Marković zapovijedio: "Na posao!" Na tu zapovijed četnici su jurnuli u sobe iz kojih su na silu dovodili ukućane u kuhinju gdje ih je ostatak četnika odmah napadao kamama. Najstariji član obitelji Joksim (87 godina) na tri je mjesta uboden u želudac i grudi da bi potom bio zaklan. Ali kako ni to nije bilo dovoljno četnicima ispalili su mu i metak u sljepoočnicu. Njegov sin Stevan (60 godina) i Stevanova supruga Mileva (58 godina) također su izbodeni kamama i potom zaklani. Istu je sudbinu doživjela i njihova snaja Milena (30 godina) kao i njezina dva maloljetna sina Brana i Sveto.

Žestok otpor četničkom divljanju pružila je petnaestogodišnja djevojčica Vida koja je pokušavala zaštiti svoju braću Branu (9 godina) i Svetu (7 godina). Kad su četnici započeli ubijati ukućane Vida je čvrsto zagrlila svoju braću štiteći ih svojim tijelom i molima četnike da barem poštede živote njezinoj braći. Oni se nisu obazirali na Vidine riječi već su u leđa malodobne djevojčice zabijali kame. Kad je vidjela da tako neće moći zaštiti braću svojim je golim rukama hvatala kame koje su joj zasjecale ruke i odsjecale prste. No, Vida nije posustajala. Na koncu je Milorad Sudimac pritrčao u pomoć četničkoj subraći i zaklao je. Uz Vidu stradao je i njezin brat Dragomir (22 godine) i njegova supruga Milojka (20 godina). Kada je vidio da su četnici s kamama krenuli ka njegovom jednogodišnjem sinu Ljubomiru koji je ležao u kolijevci Dragomir je napao jednog od četnika i uspio mu izbiti nož iz ruke. Potom je krenuo dohvatiti pušku, ali ga je s leđa u glavu udario Borisav Joksić te je Dragomir pao na tlo. Tada su na njega skočila četvorica četnika i kastrirali ga. Potom su na osam mjesta izboli jednogodišnje dijete i zaklali ga tako da je dijetetova glava visila samo na komadiću kože. U krvavom piru četnici su mrtvo Milojkino tijelo postavili da kleči pored kolijevke. Jednu su njezinu ruku postavili da drži kolijevku, a u drugu njezinu ruku stavili su ručicu jednogodišnjeg Ljubomira. I kako im to nije bilo dovoljno temeljito su opljačkali dom Pantićevih odnoseći novac, nakit, odijela, čarape, ručnike, mrtvačke pokrove pa čak i ženske marame.

Sljedeći na crnoj listi bio je dom Marka Radosavljevića u kojem je on živio sa suprugom Dragom, sinovima Živanom, Jovanom i Milanom te kćerkom Jovanom. No, prije nego što su provalili u dom Radosavljevića četnici su shvatili da trebaju žrtve prvo povezati, a zatim ih ubijati kako bi pružili manji otpor. U kuću su provalili uz povike: "Otvaraj svinjo!" i odmah počeli skupljati ukućane u kuhinji. Prvo su uhvatili i svezali Marka Radosavljevića, a nisu imali milosti ni prema djeci koja su se skrivala u svojoj sobi ispod pokrivača. Kad su ih sve sakupili u kuhinji počeli su vezivati žrtve, ali onda je četnik Borisav Joksić nasrnuo na šesnaestogodišnju Jovanu zgrabivši je ispod struka i bacivši je na krevet koji je bio u kuhinji. Jovana se opirala te je rukama i nogama udarala četnika. U nekoliko navrata uspjela ga je i zbaciti sa sebe, ali bi on iznova nasrtao. Bilo joj je jasno kako je Joksić želi silovati te je cijelo vrijeme preklinjala četnike da je ubiju, zakolju ili isjeku na komade samo da joj to ne čine pred roditeljima i braćom. Također i roditelji su molili četnike da prvo ubiju njih kako bi ih poštedili ovog prizora. No, sve je bilo uzalud. Joksić je i dalje nasrtao na djevojku, a ona se uporno branila. Uspio je pocijepati Jovaninu spavaćicu i udariti je u sljepoočnicu te je ona na trenutak izgubila svijest. Međutim, brzo se osvijestila i snažno udarila napadača šakom u lice i nos pokušavajući ga i dalje zbaciti sa sebe. Kad je, sad već vidno ljutitom, Joksiću počela curiti krv iz nosa pozvao je Veselina Kuzmanovića da Jovanu ubode kamom u grudi. Tako je djevojka usmrćena, a potom je Joksić silovao mrtvo tijelo Jovane Radosavljević komentirajući kako je njemu "svejedno da li je živa ili mrtva, bitno da je još vruća." Poslije njega djevojku su silovala još dvojica četnika i potom su ostali ukućani poklani. Nakon krvavog pira četnici su i u domu Radosavljevića pokrali sve što su mogli ponijeti sa sobom.

"Nećemo se boriti protiv Nijemaca, pa ni onda ako nam ta borba bude nametnuta."
Draža Mihailović na sastanku s predstavinicma Wehrmactha i SS-a u selu Divci 11. studenog 1941.

Potom je na redu bio dom Dušana Đorića gdje su zajedno živjeli Dušan, njegova majka Jelena, supruga Živka i njihov desetogodišnji sin Tomislav. S njima su još živjeli i Dušanov brat Milorad, njegova supruga Stamena, njihov petnaestogodišnji sin Dragoljub i Dušanova snaja Ivka. I ovaj puta četnici su glasno zalupali na vrata i pozvali imenom Đušana da otvori vrata. Kada je on to i učinio nahrupili su u kuću okrvavljeni zajedno sa svim stvarima koje su prethodno pokrali. Kada su se sakupili zatražili su od Dušana špagu, ali on je rekao da nema špage već samo tankog konca kojeg žene mogu uplesti i napraviti od toga špagu. Na što su četnici uzvratili: "Hajde onda na posao, jer nam se žuri!"

Nakon što su žene uplele konac četnici su povezali sve ukućane i satjerali ih u jedan kut kuhinje. Zatim je Milorad Sudimac povukao k sebi Dušana s ciljem da njega prvog zakolje. Vidjevši što će biti Dušan se obratio četniku: "Ja vidim što se nama sprema i što vi hoćete, neću vas moliti za milost, samo bih želio umrijeti vojničkom smrću." Sudimac je pristao ubiti ga vatrenim oružjem. Zapovijedio je Dušanu da legne na pod. Dok se Dušan saginjao Sudimac mu je pucao u glavu, ali ga nije usmrtio. Metak je pogodio lijevo oko i izašao iza desnog uha. Potom je pao na pod licem prem tlu i na kratko izgubio svijest. Kada se osvijestio pravio se da je mrtav. Odmah do Dušana četnici su zaklali njegova brata Milorada i potom majku Jelenu. Potom su zaklali desetogodišnjeg Tomislava i petnaestogodišnjeg Dragoljuba. Zatim su pokalili žene (Stamenu, Živku i Ivku) koje su cijelo vrijeme bolno plakale za svojom poklanom djecom. Kao i u prethodnim slučajevima, nakon krvavog pira, četnici su temeljito popljačkali dom Đorića. Kada su četnici napustili kuću Dušan se dao u bijeg. Pokolj se nastavio u dvoritšu Mirka Đorića gdje su bile dvije kuće. U jednoj je sam živio Mirkov brat Ivan (23 godine), a drugoj je te noći također sama bila Mirkova supruga Olga. Četnici su ih oboje ubili.

Oko ponoći došli su do kuće Pere Matića gdje on živio sa suprugom Maricom i četvero djece (dva sina i dvije kćerke). Ovaj puta nisu ni pozvali ukućane da otvore vrata, samo su ih razvalili. I opet su ih sve skupili u jednoj prostoriji. Četnik Sulimac svezao je ukućane. Potom je vođa skupine podnarednik Dušam Marković održao kratak govor: "Braćo četnici, vi ste noćas dali svoj veliki doprinos na uništavanju zlotvora komunista, koji su se u ovom selu nakotili. Vi niste žalili truda, da po blatu, kiši i hladnoći izvršite taj sveti zadatak, koji je Čiča, u ime kralja i domovine, pred nas postavio. Zaslužili ste da se kao ljudi malo opustite i s djevojkama zabavite. Prednost imamo ja i Ustaša, a onda vi ostali." I četnici su nasrnuli na Angelinu (18 godina) i Katarinu (20 godina). Djevojke su su branile, ali nisu uspjevale obraniti se od snažnijih četnika. Pero Matić je bio izvan sebe i molio je četnike da ga ubiju. Obarao je glavu kako ne bi morao gledati što četnici čine njegovim kćerkama. No, oni su ga tjerali da gleda i obasipali uvredama. Pero im je uzvratio riječima: "Da ima Boga, takvi se izrodi i zločinci ne bi ni rodili. A ako negdje ima Boga, vama se nikad vaše dijete neće uz koljeno uspraviti, niti ćete ga rukom povesti. Dabogda vam se sjeme zatrlo, zemlja vas ne primila..." I u tom trenutku Sulimac mu je kamom presjekao grlo. Brat nesretnih djevojaka, Živko, pokušavao se osloboditi i nasrnuti na četnike ali oni su ga ubodima nožima pokušavali smriti da bi ga na kraju zaklali. Kad je orgijanje završeno četnici su poklali djevojke, drugog brata i njihovu majku Maricu. Pokoljem u domu Matića kravi pir skupine četnika koju je predvodio Dušan Marković završio je nešto poslije ponoći. Okrvavljeni četnici s opljačkanim stvarima krenuli su ka svom utočištu u selu Jasenku.

Spašavanje sedmomjesečne bebe

Druga skupina, predvođena Vojislavom Stojanovićem zvanim Voja Kopilan, krenula je prvo ka domu Radivoja Popovića. U toj su kući uz Radivoja živjeli njegova supruga Radojka i djeca. Dočim su četnici ušli u dvorište psi su glasno zalajali. Radojka je krenula na dvorište vidjeti na koga psi laju, ali čim je otvorila vrata u dom Popovića nahrupili su četnici s uprenim puščanim cijevima. Ugledavši Radivoja zapovijedili su mu da pođe s njima ne bi li im pokazao gdje se mogu smjestiti kako bi prenoćili. Ne imavši izbora Radivoje je pošao s četnicima, ali ubrzo se začuo pucanj - četnici su mu pucali u leđa i pošli dalje.

Sljedeći na crnoj listi bio je dom Selimira Stepanovića. Bez ikakve najave četnici su provalili u dom Stepanovića. Ugledavši četnike s kamama u rukama Selimir ih je upitao: "Što ovo treba značiti?" Voja Kopilan odgovorio je: "Znači da je i vama došao kraj!" Četnici su ga povezali žicom i poveli sa sobom da im pokaže kuću u kojoj živi obitelj Mirka Savića. No, manja skupina četnika ostala je i kad se Voja Kopilan s ostatkom četnika i vezanim Selimirom udaljio oni su zaklali Selimirovu majku Anku i njegovu suprugu Milenu. Potom su opljačkali kuću.

Kao i u prethodnim slučajevima četnici su u dom Savićevih banuli razvalivši vrata. Kad je čuo lupanje Mirko je dohvatio petrolejsku lampu i upalio svjetlo. I tada je pred sobom vidio skupinu četnika kojima su brade bile poprskane krvlju, a u rukama su držali kame s kojih se cijedila krv. Odmah su zatražili od Mirka da okupi ukućane i kaže tko je sve u kući. Još uvijek iznenađen upadom krvnika Mirko je rekao da u kući osim njega njegova majka Anđelija, supruga Radmila, sestra Sata i rođaka iz Guncata. Četnike je zanimalo tko je rođaka i što traži u Vraniću. Ona im je rekla da se zove Kadivka Savić te da je došla preuzeti svoj kožuh, ali ga majstor nije završio u dogovoreno vrijeme. Stoga je ostala prenoćiti kod rođaka i sutra preuzeti kožuh. Za to vrijeme Radmila Savić je shvatila da četnici imaju namjeru ubiti ih, ali se nadala da će poštediti život Kadivki. I tako se dosjetila kako da pokuša spasiti život svoje sedmomjesečne kćerke Živosavke. Iznenada obratila se četnicima: "Htjela je ona ići kući, ali mi smo je zadržali, mislili smo, kako da s dijetetom ide po onoj kiši i blatu, a bilo je već kasno i tako je ostala prenoćiti." Iznenađen ovom situacijom Voja Kopilan upitao je Kadivku: "A, ti si ovdje s dijetetom?" I sama iznenađena novonastalom situacijom Kadivka potvrdno odgovori na što joj Vojo Kopilan odvrati: "Odmah uzmi to derište i marš napolje!" Preplašena Kadivka uzela je dijete iz kolijevke i napustila dom Savićevih.

Nakon što je Kadivka napustila kuću četnici su započeli pokolj. Dio četnika čvrsto je držao Mirka, a dio je oborio Radmilu na pod. Mirko se bezuspješno borio protiv četnika dok su se njihovi sudrugovi u zločinu iživljavali nad Radmilom. Dvojica su držala Radmilu za ruke, a jedan je sjedio na njezinim nogama. Potom je Dule Cigagnin sjeo na Radmilin stomak i komentirao: "Gledjate kako se to stručno radi!" Prvo je pocijepao Radmilnu bluzu, a onda je snažno zario kamu prvo u desnu, a potom u lijevu dojku i pustili je da iskrvari do smrti. Potom su u kuću uveli Selimira Stepanovića i tada Voja Kopilan zapovijedi četnicima da ubiju preostale ukućane. I ovaj puta nakon pokolja uslijedila je pljačka. Nakon temeljitog pljačkanja i kuće Savićevih Voja Kopilan zapovijedio je svojim četnicima da se vrate u selo Jasenak, a on i Mišo Gačić će se pridružiti trećoj skupini koja je imala zadaću izvršiti pokolj u dijelu Vranića zvanom Crkveni kraj.

Što je grliš? Neće ti više trebati!

Treću skupinu činilo je desetak četnika iz sela Mislođin, Jasenak i Barič. Vodič im je bio Jakov Popović iz Vranića koji je i sam živio u Crkvenom kraju. Prva meta bila je kuća Milivoja Đoinčevića. Kao i u prethodnim slučajevima svi su ukućani surovo ubijeni (Milivojeva supruga Tomanija te snaja Ilinka s dvoje djece). Posebice su surovi bili prema Milivojevoj majki Smiljki kojoj su odsjekli ruku do ramena i pustili da je iskrvari i tako umre.

Potom je na red došao dom udovice Zorke Đoinčević koja je živjela s troje djece: sinovima Živkom (23) i Miloradom (20) te kćerkom Stanijom (17). Kao i u prethodnim slučajevima četnici su iznenada provalili u kuću, okupili ukućane i brzo započeli sa zlodjelom. Prvo su se okomili na Staniju na koju je nasrnuo Milovan Ilić zvani Minda. Srušio ju je na tle, rascijepao odjeću kako bi joj otkrio grudi te kleknuo na djevojačke butine i kamom ubadao u grudi. Poslije svakog uboda iz dojki bi šiknula krv što su četnici dočekivali s glasnim smijehom. Nakon što se izdovoljio Minda je jednom potezom Staniji prerezao grlo. Istu su sudbinu doživjeli i oba sina. U majku koja je cijelo vrijeme bolno jaukala četnici su pucali. No, ostala je živa. Nakon što su četnici otišli došli su je spasiti susjedi.

Zatim se ova skupina uputila ka domu Velisava Popovića. Neposredno prije upada u dom Popovića ovoj su se skupini pridružili Voja Kopilan i Miša Gačić. U toj su kući živjeli Velislavovi roditelji Blagoje i Darnika, njegova supruga (također) Darnika i njihovo dvoje maloljetne djece Branislav (14 god.) i Julijana (12 god.). Iako su tijekom krvavog pohoda u pravilu prvo ubijali žrtve, a potom pljačkali u domu Popovića prvo su od ukućana tražili da im predaju sav novac i dragocjenosti, a potom su poklali ukućane. Kada su četnici nasrnuli na ukućane djeca su počela vrištati i stiskala se uz majku tražeći njezinu zaštitu. Četnici su se prvo okomili na dvanaestogodišnju Julijanu, koja je na koncu pala i rukom slučajno zahvatila svoju učeničku torbu koja je stojala na stolcu. Torba je pala i knjige su se rasule. Preplašena Julijana dohvatila je torbu i čvrsto je zagrlila pokušavajući je sačuvati. No, jedan od četnika nogom joj je izbio torbu iz ruku uz komentar: "Što je grliš? Neće ti više trebati!" I potom je zaklao.

Zatim se ova skupina uputila ka domu Velisava Popovića. Neposredno prije upada u dom Popovića ovoj su se skupini pridružili Voja Kopilan i Miša Gačić. U toj su kući živjeli Velislavovi roditelji Blagoje i Darnika, njegova supruga (također) Darnika i njihovo dvoje maloljetne djece Branislav (14 god.) i Julijana (12 god.). Iako su tijekom krvavog pohoda u pravilu prvo ubijali žrtve, a potom pljačkali u domu Popovića prvo su od ukućana tražili da im predaju sav novac i dragocjenosti, a potom su poklali ukućane. Kada su četnici nasrnuli na ukućane djeca su počela vrištati i stiskala se uz majku tražeći njezinu zaštitu. Četnici su se prvo okomili na dvanaestogodišnju Julijanu, koja je na koncu pala i rukom slučajno zahvatila svoju učeničku torbu koja je stojala na stolcu. Torba je pala i knjige su se rasule. Preplašena Julijana dohvatila je torbu i čvrsto je zagrlila pokušavajući je sačuvati. No, jedan od četnika nogom joj je izbio torbu iz ruku uz komentar: "Što je grliš? Neće ti više trebati!" I potom je zaklao.

Nakon pokolja u domu Popovića treća je četnička skupina nastavila svoj krvavi pir. Sljedeća na redu je bila kuća Miodraga Todorovića. Kako su u selu bila dva Miodrada Todorovića vođa treće četničke skupine Mijailo Ristić predložio da se podijele u dvije podskupine kako bi istovremeno napali obje kuće. Dragoljub Urošević, Jakov Popović i Milan Rafailović zvani Beli određeni su za napad na kuću Miodraga (Spasoja) Todorovića, a drugu skupinu su činili Mijailo Ristić, Milovan Ilić zvani Minda i Luka Nikolić zvani Luna. Ta je skupina imala napasti obitelj Miodraga (Marka) Todorovića. Dogovoreno je da se poslije pokolja svi nađu ispred kuće Mirka Todorovića koji je bio sljedeći na listi za smaknuće.

Kako je Miodrag (Spasoja) Todorović u to vrijeme bio zatočen u koncentracijskom logoru Banjica u kući su se te noći nalazile samo njegova majka Jelena i supruga Stana. Obje su poslije sadističkog mučenja četnici zaklali i potom temeljito opljačkali odnoseći sve što su mogli ponijeti sa sobom. Da su četnici krali radi krađe same slikovito govori i podatak da su iz kuće odnijeli i sudske presude o podjeli obiteljske zemlje.

Druga podskupina također je odradila svoj krvavi posao. Bijesno su provalili u dom Todorovićevih i odmah se okomili na Miodraga i njegovu suprugu Miljanu koje su na koncu zaklali. U susjednoj sobi spavala je Miodragova majka Jelena s unukom Verom. Baka je vrlo brzo shvatila što se događa i brzo je smislila kako da spasi unučici život. Veru, koja je čvrsto spavala, brzo je stavila pod svoj jastuk i potom legla na jastuk praveći se da spava. Kad su četnici ušli u sobu svukli su baku Jelenu na pod i zaklali je ne sluteći da se ispod jastuka nalazi beba.

Nakon završenog pira u ove dvije kuće četnici su se, sukladno ranijem dogovoru, našli ispred kuće Mirka Todorovića. Kada su se našli na ulaznim vratima glasno vikali i dozivali udarajući snažno po vratima. Mirko je otvorio vrata, a četnici su potom njemu i njegovom sinu Branku naredili da pođu s njima pod izlikom da im imaju pokazati put. Kad su ih izveli u dvorište četnici su im zapucali u leđa. Mirko je bio pogođen, ali je Branka je četnički metak promašio te je odlučio pobjeći. Četnici su zapucali za njim, ali uspio je pobjeći i spasiti se.

Posljednji u krvavom nizu bio je dom Milivoja i Darnike Ilić. S njima su pod istim krovom živjela i njihova dva sina Mihailo i Svetozar te kćerka Nadežda. Pored njih tu su bili još Mihailova supruga i njihove dvije kćerke: Darinka (8 god.) i Katarina (5 mjeseci). Sveukupno osam ukućana koji su spavali ne sluteći što će se desiti. Sada ljuti zbog uspješnog bijega Branka Todorovića četnici su bez ikakvog poziva provalili u dom Ilićevih i okupili sve odrasle ukućane te ih stjerali u jedan kut kuhinje. Potom su ih izdvajali jednog po jednog i klali. Osmogodišnja Darinka spavala je u svom krevetiću kada su četnici u nju iz pištolja ispalili sedam metaka. Od toga njih pet je ispaljeno u glavu, a dva u grudni koš. Četnici su povjerovali da su je ubili, ali kada su je susjedi sutradan pronašli uočili su da dijete joj diše te da je teško ranjena. Na koncu njezin je život spašen.

I u ovom slučaju poslije pokolja uslijedila je pljačka. Uz imovinu koju su našli u kući sa sobom su poveli i dva konja, dva vola i jednu kravu. Miša Gačić to je opravdao ovim riječima: "Na konjima ćemo ja i Voja obavijestiti Zeku o pokolju, a trebaju nam i za odred, a volove i kravu potjerajte za Jasenak da ih zakoljemo za proslavu."

Pohvala Draže Mihailovića

Po povratku u Jasenak mjesni Spasoje Drenjanin obratio se svojim četnicima: "Braćo, zadatak je izvršen. Večeras ste dokazali da ste pravi Srbi. Vjerujte, ponosan sam! (...)" Sutradan oko podneva Drenjanin je pred postrojenim četnicima održao još jedan govor u kojem je rekao da pokolj u Vraniću nije zločin te da poklani nisu nevine žrtve već komunisti i partizanski suradnici te najavio nove zločine: "Zato ćemo i od sada klati i ubijati, sjeći ruke i noge i bacati psima. Sve dok se ne nauče poštivati nas. Što oni misle? Digla se seljačka stoka, pomažu ljudi partizane. Natjerat ćemo ih da sami dovode i predaju komuniste, dok posljednjeg dijeteta bude u kolijevci. Dosta je bilo praštanja!" Potom je pročitao ukaz Draže Mihailovića kojim se pohvaljuje krvavi četnički pir, a Milorad Sudimac i Vladislav Simić promiču u čin kaplara dok se Miša Gačić odlikuje Zlatnom medaljom za hrabrost.

Poslije pohvala i promaknuća uslijedila je gozba i slavlje koje će trajati nekoliko dana. Cijela tri dana trajala je i sahrana smaknutih žitelja Vranića. U sam jednoj noći ubijeno je 67 osoba od petomjesečnih beba do staraca. Bio je to najveći četnički zločin nad stanovnicima jednog sela u Srbiji po broju žrtava. U Vraniću će četnici u još nekoliko navrata ubijati stanovnike sela tako da će se u konačnici broj ubijenih seljana popeti na 84. Među ubijenima biti će i pravoslavni svećenik Bora Gavrilović. Detaljnu priču o cijeloj pokolju te događajima koji su mu prethodili i svemu što se dešavalo nakon pokolja ispričao je jedan od preživjelih Vranićana Dragoljub Pantić u knjizi Noć kame.

Nažalost, tek manjem broju zločinaca suđeno je za ovaj strašan zločin. Spasoje Drenjanin poginuo je 1947. prilikom pokušaja uhićenja kada je pružio oružani otpor. Njegov osobni pratitelj Veselin Kuzmanović je 1945. zbog bolesti smješten u njemačku bolnicu u Sarajevu. Prilikom njemačkog povlačenja zajedno s bolnicom evakurian je u Njemačku. Poslije izliječena živio je u inozemstvu, a 1991. vratio se u Srbiju i nastavio živjeti u selu Mislođinu kod Obrenovca. Milorad Sulimac, Rista Ružić i Milojko Marinković dezertirali su u listopadu 1944. iz četnika i vratili se u okolinu Čačka. Međutim, ubrzo su ih mještani prepoznali i oni su uhićeni. Istu sudbinu doživio je i Dušan Marković. Na suđenju na Okružnom sudu u Beogradu osam je četnika osuđeno na smrt zbog zločina u Vraniću.

Popis četnika koji su sudjelovali u pokolju:
Spasoje Drenjanin "Zeka", narednik Miša Gačić iz Piromana, dočasnik Dragan Lazić, podnarednik Dušan Marković iz Kumanova, Milorad Sudimac "Ustaša" iz sela Dučalović, Velimir Vićentijević "Kurijačić" iz Draževca, Đoka "Šifonjer" iz Beograda, Veselin Kuzmanović iz sela Joševo, narednik Rista Ružić iz Čačka, Stojanović Vojislav "Kopilan" iz Baćevca, Aleksandar "Dobrovoljac" iz Kruševca, pravoslavni svećenik zvani "Lale", Vasiljević Borivoje, Savić Branko, Tomić Dragoljub "Arnautče" iz Vrbovna, Borislav Joksić, Vladislav Simić "Sutula", Jakov Popović iz Vranića, Predrag Todorović Predrag iz Vranića, Branislav Petrović "Trćko" iz Slovca, Miloje Cvetić iz Rucke, podnarednik Luka Nikolić "Lune" iz Valjeva, Boža Kojić iz Grabovca, Mihailo Todorović "Putula" iz Lisopolja, Bora "Visoki", Dule "Ciganin" iz Meljaka, Prodan Živković iz Draževca, Neša "Čačanin", Milojko Marinković iz Pridvorice kod Čačka, Ilica Simić iz Vrbovna, Ljuban "Pograničar", Žarko Ugrilović iz Piromana, Ljuba Preradović, Mijailo Ristić iz Jasenka, Milovan Ilić "Minda" iz Jasenka, Radivoje Stančić iz Jasenka, Boško iz Rucke, "Mačak" sa Čukarice, Steva Milovanović, Milan Jovanović iz Mislođina, Živan Topolac iz Draževca, Slavko Čučuković iz Bariča, Milan Rafailović "Beli" iz Baćevca, Sava Cvetanović iz Obrenovca, Ilija Arnautović iz Bačevca, Ljubomir Filipović iz Mislođina, Dragoljub Urošević iz Mislođina, Raja Radosavljević iz Bariča, Dragiša Vesić iz Jasenka, Jordan Andrić "Joca" iz Jasenka, Ljubisav Ilić iz Rucke te izvjesni Ćosić.

Knjige

Dragoljub Pantić
Noć kame